Hrvatska geopolitika – determinizmi i imperativi

Svaka ozbiljna narodna i državna  zajednica ima svoju specifičnu geopolitiku kao odraz  političke geografske tradicije i poimanja vlastitog prostora,  ali i kao glavni pokretač zemljopisnih i političkih strateških ambicija. Ako uzmemo u obzir da se pod geopolitikom podrazumijeva  dinamika povezivanja i uzročno-posljedični odnosi  između političkih moći/sila i  zemljopisnih prostora, dođemo to spoznaje da je geopolitičko i strateško razmišljanje kao i planiranje od ključne važnost za postizanje, na unutarnjem i vanjskom planu, općih nacionalnih, političkih, gospodarskih, demografskih i kulturnih interesa jedne nacije. Nakon političkih zbivanja početkom devedesetih godina i domovinskog rata, Hrvatska se ponovo pojavljuje kao potpuno suverena i neovisna zemlja na geopolitičkom zemljovidu Europe. Međutim od kraja Domovinskog rata i stvaranja hrvatske države, gdje su se iskristalizirale određene vojno-strateške nacionalne smjernice, vlada zabrinjavajuća zapuštenost ili pak odsutnost geopolitičkog i strateškog razmišljanja kao i same geopolitičke ekspertize.

Također treba imati na umu da imperativ aktivnijeg i jasnijeg geopolitičkog određenja i afirmiranja Hrvatske nameće upravo hrvatski složeni i policentrični geopolitički položaj na karti Europe i svijeta. Geopolitička zapuštenost Hrvatske tijekom povijesti, na razmeđu Istoka i Zapada, ukliještena između raznovrsnih geopolitičkih “prodora” iz Srednje Europe i germanskog širenja prema istoku (Drag nach Osten), s juga na mediteransko-jadranskom prostoru (talijanski Mare Nostrum), s jugoistoka s velikosrpstvom, a sa sjeveroistoka u Panonskom  i Dunavskom bazenu od  velikomađarskog „izlaza na Jadransko more“. Takvi su geopolitički višesmjerni pritisci  imali  za logičnu posljedicu svrstavanje i reduciranje hrvatskog prostora i nacije na razinu periferije i geopolitičkog objekta.

Geopolitički položaj Hrvatske je važan jer obuhvaća jedinstvenu zonu dodira srednjeg Podunavlja i središnjeg Sredozemlja. S obzirom na to da je njezina reljefna prepreka između srednjopodunavskog bazena i sjevernog Jadrana najuža i najniža, takav geopolitički položaj omogućuje povezivanje srednje i istočne Europe sa Sredozemljem, pa su zato oduvijek postojali interesi drugih sila da ovladaju tim prostorom. Složenost zemljopisnog položaja Republike Hrvatske određena je dodirom i utjecajem različitih etničkih, povijesnih, kulturnih, gospodarskih i političkih skupina. Povijesni položaj Hrvatske određen je njezinom pripadnošću dvama europskim civilizacijskim ozračjima – srednje Europe i Mediterana. U okruženju hrvatskih zemalja kohabitiralo je tijekom povijesti nekoliko geo-civilizacijskih kriznih žarišta  što je obilježilo  hrvatsku složenu politogenezu i geopolitičku morfogenezu. Hrvatska se u geopolitičkom smislu nalazi u policentričnoj i dinamičnoj perifernoj zoni “rimlanda“.[1] Geopolitičko određenje svrstava Hrvatsku u geozonu “rimlanda“, kao zonu u kojoj svi konflikti i ratovi imaju tendenciju prerasti u svjetske sukobe. Hrvatsko se područje nalazi na spoju zapadnoga i jugoistočnog rubnog dijela “rimlanda“. Hrvatska teži prema stabilnosti i smanjivanju političke, međuetničke napetosti unutar “rimlanda” i u odnosu na “heartland” koji je okružuje. Zbog takvog geopolitičkog položaja Hrvatska ima mjesto u suvremenom geopolitičkom stabilnome okruženju Zapadne i Srednje  Europe ali još uvijek je u dodiru s Balkanom[2] koji je zbog kulturno-vjerskih opreka i opasnosti uvijek težio ekspanziji.  Sve zemljopisne koordinate ukazuju kako je Hrvatska ujedno srednjoeuropska, jugoistočnoeuropska, mediteranska i manjim djelom balkanska zemalja. Hrvatski geopolitički položaj uvijek je bio složen jer je određen dodirom s različitim etničkim, kulturnim, zemljopisnim i političkim čimbenicima. Njezin geografski oblik smješten je na dodiru triju kulturno-religijskih krugova. Oblik teritorija predstavlja nepovoljno geopolitičko obilježje jer se ne može mijenjati, dok se dodir s drugim kulturno-civilizacijskim krugovima po svojem sadržaju često mijenjao od sukoba do suradnje. Na povijesni i kulturni razvoj Hrvatske izravne utjecaje imalo je njezino geografsko, kulturno-vjersko značenje kao i kulturno-povijesni razvoj  i regionalni geopolitički položaj.

Imperativi nacionalne inkluzivne i ekstenzivne geopolitike

U svrhu zaustavljanja daljnje erozije geopolitičkog i strateškog razmišljanja i određivanja, od neophodne je važnost da se Hrvatska geopolitički i strateški  afirmira na mikro-inkluzivnoj i makro-ekstenzivnoj razini:

Na mikro-inkluzivnoj razini, geopolitičko određivanje i pozicioniranje pretpostavlja što učinkovitiju makismizaciju i integraciju  hrvatskog prostora sa svim svojim prirodnim i geoprometnim resursima u smjeru učinkoviije geoekonomske i geoprometne integracije i povezivanja. Naime  zbog geografskog polimorfološkog oblika Hrvatska ima važnu geopolitičku i geoprometnu ulogu u Europi. Smještena je između zapadnoeuropskih i srednjoeuropskih (Austrije, Slovenije, Italije, Mađarske) i istočnoeuropskih zemalja (Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine). Hrvatska danas, kao srednjoeuropsko-sredozemna zemlja, ima važnu ulogu u stvaranju geostrateške stabilnosti na jugoistočnim granicama srednje Europe prema jugoistočnoj Europi. Posebno značenje u tom kontekstu ima Jadransko more i povezanost s mediteranskim bazenom. Činjenica je kako neke zapadnoeuropske zatvorene države ili “land-locked countries”, (poput Češke, Slovačke, Austrije, Mađarske i Srbije), koje nemaju izlaz na more, najkraći i najpovoljniji pristup do pomorskih luka ostvaruju preko područja Hrvatske. Važni geopolitički položaj Hrvatske bio je u središtu niza hegemonističkih i ekspanzionističkih aspiracija određenih sila iz “rimlanda” i “heartlanda”[3]: pangermanski “Drang nach Osten”, ruski hegemonistički izlazak na toplo more preko Hrvatske (u skladu s velikosrpskom idejom i savezništvom s Rusijom), mađarski san o izlasku na Jadran, tursko-osmanlijski hegemonistički pravac k Zapadu preko Hrvatske, te talijanske imperijalne aspiracije na hrvatsko more kao sastavni dio “Mare nostrum”.

– Na makro-ekstenzivnom razini, u trenutku kada se svijet postupno geopolitički multipolarizira, hrvatsko geopolitičko pozicioniranje podrazumijeva aktivno vanjskopolitičko pozicioniranje u važnim makro-regijama svijeta koje su od strateške važnosti za Hrvatsku (u koje spadaju susjedne zemlje BiH , Srbija, Crna Gora, Austrija, Slovenija, Italija, i ostale zapadno europske sile poput Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Rusije u Europi, te Kina i zemlje BRICS-a izvan Europe). Riječ je o maksimalnoj i aktivnoj strategiji zauzimanja, organiziranja i upravljanja prostorom. Isti ekstenzivni pristup podrazumijeva provođenje strateškog razgraničenja i maksimizacije prostora u svrhu učinkovitije koncentracije i afirmacije geopolitičke moći i utjecaj na makro-regionalnoj razini i što jačeg kapitaliziranja svojih geopolitičkih prednosti unutar nadnacionalnih saveza i regionalnih inicijativa. Na taj se će način Hrvatska isprofilirati i afirmirati kao aktivni multipolarni i regionalni geopolitički subjekt u međunarodnoj zajednici. Prošlost  i povijesno iskustvo su dokazali kako je hrvatski i jugoistočni prostor bio središnje područje strateških preklapanja interesa, što se je ilustrirano kroz razrađene strategije utjecaja stranih sila na našem području,  koji, pogotovo danas imaju direktni ili indirektni utjecaj na politički, gospodarski, vojno-sigurnosni i  kulturološki razvoj Hrvatske.

Iako je pripadnost Hrvatske NATO savezu i sutra EU današnja politička realnost i „fait accompli“; ne treba zanemariti da se današnja EU i cijelo kontinentalno i  pomorsko područje Euroazije nalazi u turbulentnom razdoblju pod pritiskom ne samo gospodarske i financijske krize već i raznih centrifugalnih snaga fragmentacijskih procesa koje nastoje od tog šireg makro-regionalnog procesa stvoriti područje nestabilnosti . U tom smjeru Hrvatska treba biti svjesna kako je njeno područje integrirano unutar šire makro-regionalne tzv. meke zone koja označava „ skupinu nesuverenih nacija“[4] ( ili države s „ograničenim suverenitetom“) koje tvore  zastarjele i oslabljene političke sile i civilizacije (zapadno-europske i islamske). Riječ je o relativnim ili sekundarnim slabijim silama koje su prenijele dio svog suvereniteta nadnacionalnim savezima poput NATO saveza. Pored „mekih zona[5], postoje „tvrde zone“ koje obuhvaćaju sve „geostrateške aktere“ poput SAD, Indije, Kine i Rusije koji zapravo geopolitički i geoekonomski upravljaju ili utječu na konfiguraciju ili re-konfiguracija „mekih zona“. „Meka“ geopolitička priroda zapadne i jugoistočne Europe je od vitalnog interesa za SAD jer onemogućuje stvaranje velikog protu-hegemonističkog kontinentalnog europskog bloka okupljenog oko Rusije ili Njemačke putem stvaranja stožerne geopolitičke osi Pariz-Berlin-Moskva. Sveukupni Atlantski geopolitički dispozitiv i strategije neocontainementa, (strategije zaokruženja ili odvraćanja u Euroaziji), uključujući njezin jugoistočni krak „rimland“ u službi je iste geopolitike. Ti utjecaji će se projekcijski nastaviti i u budućnosti, razmjerno budućoj snazi i ekonomskoj, gospodarskoj, financijskoj, vojno-sigurnosnoj, kulturološkoj moći pojedinih zemalja koje obično nazivamo “velikim svjetskim silama”.

SAD nastoje širiti i nametati unipolarnu geopolitiku koja bi trebala sprečavati putem smišljene politike podjele i balkanizacije, nastanak bilo kakve geopolitičke ekspanzije drugih globalnih « geostrateških aktera » poput Rusije i Kine, što se očituje kroz američku politiku neocontainementa u Euroaziji i Jugoistočnoj Aziji. Zapadna Europa, Srednja Europa i područje bivše Jugoslavije, Afrika, arapski svijet i Euroazijski Balkan do Crnog mora obuhvaćaju strateški prostor proizvodnje i prometa energenata koji je osuđen na položaj «meke zone» pod tutorstvom američke pomorske velesile. Geopolitički projekt „zapadnog Balkana“ najbolje izražava stratešku  eksperimentalnu meku zonu Jugoistočne Europekao politiku prema prostoru bivše Jugoslavije minus Slovenija plus Albanija. U tom smislu, Hrvatsku  treba geopolitički i strateški sagledavati kao dio  takve meke makro-regionalne zone nekadašnje srednje Europe i današnje jugoistočne Europe.  Na ekstenzivnom geopolitičkom planu, Hrvatska je suočena na susjednom prostoru u BiH sa snažnim geopolitičkom prodorom  Republike Srpske koja nastoji ostvariti svoj  “vitalni geo-etnički prostor” izvan  današnjeg entiteta  podupirući autonomiju onih teritorija u Federaciji BiH  u kojima žive Srbi  na liniji Drvara, Grahova, Glamoča i Petrovca, stvarajući pretpostavke za  geopolitički koridor kojim bi se postupno mogla i uže povezati sa Srbijom. Također je suočena s jačanjem bošnjačko-muslimanskih geopolitičkih  interesa ne samo u BiH već i na području Balkana. Hrvatska ne samo da ima pravo već i obvezu zaštiti svoje geopolitičke interese u BiH  Stoga je od vitalnog nacionalnog interesa da na prostoru BiH  na kojem se šire  etničko-vjerske geopolitičke projekcije,  Hrvatska suzbije trend geopolitičke i strateške napuštenosti na tom prostoru s kojim neminovno povijesno i zemljopisno tvori zaokruženu cjelinu u obliku strateške dubine.


[1] U središtu geopolitičke koncepcije Halforda Johna Mackindera (1861.–1947.) jest koncept “geografske osi povijesti”, poznat pod imenom “heartland”, tzv. središnja zemlja, koja se nalazi iznad linije Hamburg–Trst, a koja je nedostižna mobilnim vojnim instrumentima britanske pomorske sile. “Heartlandu” gravitiraju periferni pojasi – “rimland” ili trgovački otoci. “Tko drži istočnu Europu, drži centralnu zemlju, tko drži centralnu zemlju, dominira svjetskim otokom, tko dominira svjetskim otokom, dominira svijetom.” U djelu “Democratic Ideals and Reality” Mackinder obraća pozornost na važnost ruskog teritorija kao kompaktne kontinentalne mase koju je nemoguće kontrolirati s mora i osvojiti u potpunosti. Mackinder je tvorac politike “containementa”. Inspirirajući se Mackinderovim geopolitičkim načelima, nakon 1945. N. J. Spykman, D. W. Meinig i W. Kirk elaborirali su načela talasokratske geostrategije SAD-a. Geopolitički smještaj Europe ključan je za dominaciju cijelim svijetom i kontrola toga područja podrazumijeva supremaciju u području pomorstva budući da je to idealan središnji prostor za vojni potencijal usmjeren u svim smjerovima zemaljske kugle. Posebna je važnost posvećena kontroli obala, otoka i zaljeva na periferiji velikih kontinentalnih masa također radi supremacije pomorskih sila. Za Spykmana, “rimland” je najjači geostrateški adut preko kojega se dominira Euroazijom.

[2] Hrvatska djelomično graniči s jugoistočnom Europom i Balkanom (u smislu Balkanskog poluotoka). Postoje razne geografske definicije Balkana. Ako se osvrnemo na definiciju J. Cvijića (J. Cvijić, “La Peninsule Balkanique”, Paris 1918., str. 35), on definira Balkan crtom Dunav–Sava–Kupa. Prema geografu R. Magocsiju (“Historical Atlas of East Central Europe”, London 1998.), istočno europsko područje dijeli geografske zone u kojima rijeke odigravaju ulogu graničnih crta pa on navodi tri zone: –sjevernu, alpsko-karpatsku i Balkansku zonu. Balkansku zonu Magosci definira kao područje koje se na jugu  prostire od crte Sava–Dunav i produžuje se dalje na jug do Mediteranskoga i Egejskog mora. Po njegovu mišljenju Balkan obuhvaća Hrvatsku (južno od crte Kupa–Sava), Bosnu i Hercegovinu, Jugoslaviju, Makedoniju, Bugarsku, Albaniju, Grčku i europski dio Turske.

[3] Geopolitičar H. Mackinder definirao je koncept “rimlanda” kao rubne zemlje koja predstavlja obruč oko “heartlanda”. U “rimlandu” se nalaze rubne države koje su većinom i pomorske zemlje: cijela Europa osim zemalja bivšeg SSSR-a, zatim Sredozemlje, rub sjeverne Afrike, Bliski i Srednji istok, Indokina, obalna Kina, Koreja i veliki otoci u blizini kopna.

[4] U knjizi « Velika šahovska ploča, » (Interland, Varaždin, 1999.), Z. Brzezinski govori  o „euroazijatskom Balkanu » koji obuhvaća područje od jugoistočne Europe do Kavkaza u kojem se i nalazi Hrvatska). « Meke » i « tvrde zone » su ujedno geocivilizacijske zone.

[5] « Meke zone“ su u geopolitičkoj znanosti usporedive s Fairgrievim „zonama pritiska“ tzv.„crush zone,  vidjeti J. Fairgrieve, „Geography and World powers“, University of London Press, London , 1951.

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *