JURE VUJIĆ : KAKO VLADATI PUTEM NEPRESTANE DESTABILIZACIJE ?

JURE VUJIĆ za MAGAZIN GLAS SLAVONIJE : SUOČENI SMO S FENOMENOM NOVIH BARBARA

Na globalnoj razini, strategija permanentne destabilizacije društva provodi se na socijetalnoj i horizontalnoj razini, putem društvenog inženjeringa ne samo u društvu već i na području kulture, gospodarstva, odgojno-obrazovnog sustava i zdravstvu. Riječ je o bezbolnom procesu difuzne moći koje nitko ne propituje i ne dovodi u pitanje, a u ime kojeg se godinama monetizira i uništava realnu ekonomiju, uniformizira pučanstvo u uslužničku radnu snagu i zaduženo potrošačko stado, i reproducira konformistički habitus sve manje pismenih generacija. Takav proces permanentne destabilizacije je plod konvergiranja neoliberalne dominantne bio-politike i strategije društvenog inženjeringa koji danas počiva na imperativu neprestanog eksperimentiranja i neprestane tehnološke inovacije.

 

PERILICE UMOVA

Poznato je svima, a tomu u prilog idu i znanstveni radovi sociologa Michela Foucaulta o toj temi, kako je politička moć ujedno i neka vrsta biomoći, odnosno moći nad tijelima kontrolom i upravljanjem populacijom. Često je riječ i o biopolitici koja se projicira ne samo na ljudsku zajednicu nego i na društveno okružje, na uvjete života, primjerice, na zdravstvo (stanje zdravlja jedne nacije), na demografiju, na stopu nataliteta i starosti. Dakle, riječ je o upravljanju s politikom “javne higijene”. S obzirom na to da se biopolitika ne bavi klasičnom moći, koja se provodi nad omeđenim teritorijem, nego nad populacijama, razvidno je kako su migracije, migracijski tijekovi na globalnoj razini, postale sredstvo za novi oblik biopolitičkog inženjeringa. Treba napomenuti da najveći kapacitet kontaminacije i štetnosti za neko društvo nije u rukama političke klase, već se događa na socijetalnoj razini s pomoću novih tehnologija na tržištu, ali i u odgojno-obrazovnom sustavu, koji snažno utječu na promjenu naše vremensko-prostorne percepcije i poimanje društva. Država je tek derivirani frojdski “nad-ja” koji arbitrira između raznih socioprofesionalnih interesa, a ništa drugo nije negoli summa summarum prosječnih trivijalnih “jastva”.

 

Da se danas politiku zamijeni mikroprocesorskim programima koji selektiraju, distribuiraju i kontroliraju slobodni protok roba, ljudi i kapitala, održavajući kojekakvu ravnotežu između društvenih skupina, nitko ne bi vidio razliku.
Između “perilice umova” i mikroprocesora koji neprestano reprogramira dugove i ugovore, nema nikakve razlike jer je na snazi ista špranca vladavine. Naime, društveni inženjering, social engineering, metoda je društvenog upravljanja koja tretira društvo kao objekt koji treba kontrolirati, formatizirati, neprestano modelirati, njime upravljati, kao u informatici ili genetici. Može se govoriti o modificiranju i mehanizaciji prirodnog i organskog razvoja društva u političke i gospodarske svrhe. Riječ je o eugenici transpoziranoj u područje društvene kontrole i kibernetičke manipulacije. Društveni inženjering koji ima znanstveno uporište u kibernetičkim radovima Norberta Wienera, Kurta Lewina i drugih danas je uobičajena praksa radnog i gospodarskog svijeta, svijeta konzaltinga, menadžmenta, vojne obavještajne strategije i informatike. Suvremeni neoliberalni kapitalizam i financijska oligarhija danas se vješto koriste metodama društvenog inženjeringa, poput Edwarda Bernaysa, Miltona Friedamna (strategija šoka) i Zbigniewa Brzezinskog (strategija tittytainementa) za širenje svoje interesne financijske i gospodarske sfere. Pod utjecajem uberizacije nove numeričke ekonomije, kontrola razmjena i proliferacija informacijskih podataka izmiču kontroli državnih aktera i često su kaptirane i rekuperirane od raznih nedržavnih aktera poput GAFA (Google, Appel, Facebook, Amazon) i drugih mreža NATU (Netflix, Airbnb, Tesla et Uber), koji mogu ugroziti funkcioniranje demokracija jer otvaraju put zlouporabi i raznim manipulacijama. Na pomolu je, naime, vladavina prave “algoritmičke vlade”, koja bi zamijenila klasičnu državu i društvo kao apoteoza “totalnog projekta”.
Ključna strategija suvremenog društvenog inženjeringa je strategija shock testinga; šok-testiranje kao komplementarna metoda, kao šok-strategija kapitalizma. Riječ je o induciranju društvenih i ekonomskih šokova (poremećaja, destabiliziranja) a da ti šokovi ne destabilizraju one koji su koncipirali takvu strategiju. Da bi takva strategija uspjela, nužno je provesti sustavno društveno desolidariziranje stvaranjem raznih mentalnih i društvenih aparthejda, procesa fragmentiranja, dislociranih prostora, kako bi se bogatiji sloj mogao i nadalje bogatiti na štetu siomašnijeg marginaliziranog sloja bez velikih društvenih poremećaja. Upravo je na djelu medijsko i društveno poticanje na individualističko i egoističko-narcističko ponašanje (Facebook je danas najbolje sredstvo širenja narcisoidnosti za nove generacije), diskreditiranje načela nasljeđa i tradicija, transmisije znanja, autoriteta u svrhu je anestezije, depolitiziranja, neutraliziranja i suzbijanja organizirane potencijalne pobune, organizirane subverzije, disidencije i otpora. Riječ je dakle o vladavini konstruktivnog kaosa. Joseph Schumpeter govorio je o opstanku i evoluciji suvremenog kapitalizmu u obliku kreativne destrukcije.

KREATIVNA DESTRUKCIJA

Drugi oblik društvenog inženjeringa provodi se ubrzavanjem tehnoloških inovacija zvanim disrupcija (disrumpere – razbiti u komade, na engl. disruption), što je pojam koji označava poremećaj tržišta u kojem su pozicije već etablirane preko inovacija i novih strategija. Disrupcija je jedan oblik “soft barbarstva”. Neprestane proliferacije novih tehnoloških inovacija u ime neprestanog napretka prouzročuje gubitak repera, narušava duge i suptilne procese socijalizacije. Primjer provođenja strategija disrupcija na odgojno-obrazovni sustav diljem Europe i u Hrvatskoj jest primjena neprestanog programatskog eksperimentiranja u školama pod krinkom nužnosti “tehnološkog numeričkog adaptiranja učenika”, “kreativnog učenja” itd… kojima se provodi tzv. tabletizacija umova, zanemarujući ozbiljne stručne studije, a i same činjenice o štetnosti tableta i drugih numeričkih metoda učenja zbog širenja ovisnosti, ali i zbog poremećaja kapaciteta koncentriranja i analiziranja. Disrupcija je ujedno fenomen i poluga ubrzavanja tehnološke inovacije kao strategije elaborirane u high-tech korporacijama iz Silicon Valleya, inovacije koje na tržištu idu brže od same dinamike društva i naroda kako bi im se nametnulo modele koji upravo uništavaju dugo stečene stabilne društvene strukture. Disrupcija i destabilizacija su permanentna stanja, a politička javna sfera, koja je stavljena u službu tehnoekonomske sfere, tu ništa ne može. Suočeni smo s novim protucivilizacijskim fenomenom “novog barbarstva”, kao što te ističe ekonomist Bernard Stiegler.

Piše: Jure VUJIĆ
izvor :http://www.glas-slavonije.hr/377988/11/Gordana-Vilovic-Uvijek-postoje-visi-interesi

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *